Tele u čudu, dobro je.

Danas mi se više kuha, manje piše.
Mrkve mi na slikama izgledaju ljepše neočišćene.

Baka je govorila da krumpir, nakon guljenja (u ovom slučaju struganja žicom za suđe), a prije sjeckanja na kolutiće, rombove, kockice...treba držati potopljen u vodi (da ne potamni). Držim se toga, a za mrkvu potpisujem isto - nakon čišćenja, prije termičke obrade - neka stoji u vodi - da ne bude, između ostaloga, suhonjava i ružna na slikama.

Polažem teletinu...

...na posteljicu od listova mladoga kupusa i dodajem krumpir u kolutovima, narančastu mrkvu u vertikalama, a žutu...u svakakvim komadima, bila je velika. Punim mesne džepove komadima povrća. Od začina koristim samo sol, papar i češnjak u prahu. Pred kraj ću dodati slatku dimljenu papriku (ako se ne predomislim), svježi češnjak i peršin.

Prokulice čekaju.

Skuhat ću ih i preliti umakom od pečenja, dodati još malo češnjaka. Pečenje će potrajati dva sata, možda i više.

Večera je poslužena, jednostavna, svakodnevna...

...no, nakon što mi se više kuhalo, manje pisalo i nakon što je ovo (što smo trebali jesti i sutra) uglavnom pojedeno, ipak pišem (možda nekom bude korisno).
Meso se sporo peklo više od dva sata u improviziranom pekaču sastavljenom od dvije duboke tepsije (posrećilo mi se s dimenzijama).

Poklopac je glumila tepsija od vatrostalnog stakla pa se lako moglo držati situaciju na oku. Ova varijanta bolje priječi dovod zraka nego aluminijska folija. U dobar pekač treba investirati i odlučivanje o njemu (izbor, kupovina) je dugotrajan proces.
Tijekom pečenja, meso je svakih pola sata podlijevano pivom (ne Kampanjolom, naravno - nije ekonomično). Prije toga je...naprosto odmrznuto, razrezano i začinjeno solju i paprom.
Dakle, svakih pola sata je improvizirani pekač otvoren, sastojci su promiješani u zadnja dva otvaranja, u prvom je bilo samo podlijevanje.

Temperatura je u međuvremenu regulirana (cijelo vrijeme na cca. 150°C), ventilacija nije korištena.
Meso ne savjetujem predugo držati otkriveno (van pećnice) tijekom pečenja jer ga temperaturne promjene znaju šokirati...pa (p)ostane suho...metoda “pokušaj-pogreška” me dovela do tog zaključka.

Ova je slatka paprika na kraju ipak našla svoje mjesto među začinima. Dobra je, intenzivna.

Što se prokulica tiče, da budu što mekše (i da se što manje raspadaju), ne kuham ih agresivno, na jako laganoj vatri i sporo da zadrže ovu zlaćano žutu boju...sa zelenim detaljima :) Prelivene umakom od pečenja, zaista su fotogenične (bile su ok za jelo).