Nikad mi bosiljak nije bio hrana, samo cvijeće,  sitnolisni. Ovaj nije takav, listovi su veliki. Zdrav je i koristan, bilo bi ga dobro žvakati u listovima. Žvakati cvijeće ne želim, a bosiljak je ipak začinska biljka. Proljeće je,...valjda, sadimo ga. 

U naslovima priča rijetko se nađe proljeće jer je proljeća sve manje. Peti je mjesec, sezona jagoda. Svejedno ne vjerujem da jagode mogu mirisati kako trebaju. Ipak, poslužit će za kolač. 

Taj ćemo kolač napraviti od jednostavnih sastojaka, s jednim imperativom na umu - da dotekne dnevnoga svjetla. 

Tu je sve [+ mrvu sitne soli (ili usitnjene) u brašno i žličicu praška za pecivo/sode bikarbone prije miješanja s mokrim sastojcima]. Kiselo vrhnje i brašno dodajem pjenastoj smjesi od jaja i maslaca. 

Jagode perem, čistim, sjeckam i bacam po smjesi u kalup. 

Pečem pola sata u zagrijanoj pećnici na 180°C. 

To bi trebalo biti to...To jest to :) još malo čokolade dok se peče.

Na kraju, što drugo nego još malo šećera...

Vraćajući se glavnim jelima i cvijeću, s bosiljkom škrtarim(o), u redu, koji listić...za pizzu. Eh, što se sve (s)kuhalo ovaj vikend 🥰  

Ali, kopar...komorač, luk ovaj, onaj...toga ima. 

Svejedno, ne smijem pretjerati jer ova čorba mora biti taman.
A glavne su zvijezde...uglavnom glavate. 

Glavosjek je dio procesa. 

Temeljac će poslužiti u nekoj “make your own ramen” epizodi s gostima.   

Ostatak je priče, kao i recept za kolač, jednostavan :) 

Prvo luk, i ostale lukovičaste stvari na ulju s malo vina.

Polako...komadi brancina i skuše.

Mesnata raža na kraju. 

Kad je ona u ovoj fazi, 

preokrenem je 

i komadam. 

Odvajam meso od kralježnice, čistim kosti. 

Kraj kuhanja čekaju limun...i još malo kopra. 

Kad se zgusne, čak i bez škroba, pobacam kriške limuna i ugasim vatru.

Mnjam. 

Slađe je od kolača. 


Comments
* The email will not be published on the website.