More je plavo, skuša je plava.

Volim skušu, jako, još od djetinjstva. Da moram reći koja mi je riba (uz tunu i lososa) najdraža, to bi vjerojatno bila ona. Na svu sreću, ne moram to reći pa tunu i lososa svrstavam u zasebnu kategoriju, a ostalu ribu volim. Skuša je posebna jer ima jačinu okusa plave ribe, a opet lakoću bijele. Nije masna, ali se od nje najedem bolje nego od piletine. Glatka je, bez ljuskica i lako se čisti, a od svega dvije glave dobijem ukusnu juhu bez koje me riblji obrok ne usrećuje ni približno kao s njom.

Ribu najprije očistim, odvojim glave i pripremim sve za juhu.
Dok se juha kuha, sjeckam luk (mladi - zbog boja) i krumpir (na kolutiće).
Trebaju mi limunov sok, maslinovo ulje, sol, papar, ružmarin, lovor...tu je i blitva za kasnije. 

Češnjak gnječim čekićem pa sjeckam na komadiće, miješam s peršinom i ostavljam ih zajedno da čekaju sljedeću fazu pripreme. 

Da se blitva "osjeti pod zubom", kuham je više na pari nego na vodi, polako...u loncu koji joj je možda premalen. Miješat ću, volimo žvakati blitvu i dodat ću u nju malo krumpira kuhanog u kockicama. Ostatak ću ubaciti u juhicu (može umjesto njega i šačica riže ili tjestenina, naravno).

Ribu kuham u sokovima (maslinovim uljem, limunom i malo bijelog vina) pod aluminijem dok se juha kuha. Kad je otkrijem, premazat ću je začinskom pastom od zgnječenoga češnjaka i peršina i dodati kolutiće mladoga luka. 

Ribice s dodacima vadimo na stol, za večeru, uz maslinovo ulje i polovicu limuna. Nakon tople juhe, uživamo u morskoj večeri uz domaći kruh.