Današnje kuhinjske vage nemaju posudu.
Ne volim vagati posude, naročito ne noću.
Nekad važem vodu pa moram računati s posudom.
Nekad ne moram.
Nije važno, vaga je preživjela.
Evo je - nakon šećera, brašna, kvasca i soli - čista i funkcionalna.
Prvo smo sve kupili. Vagu također, na dnu je košare.
Zatim smo napravili bazu za tijesto od brašna, vode, šećera (ili meda) i kvasca.
To se prvo drži otvoreno - 15 minuta - na sobnoj temperaturi.
Zatim zatvoreno - sat vremena - isto na sobnoj temperaturi.
Na kraju se sprema u frižider do sutra. Kaže Vito Iacopelli da ne smije stajati u frižideru dulje od 24 sata da ne postane kiselo i izgubi svojstva.
Sutra, na tu bazu dodajemo još brašna,
vode.
Uvodi, u vodi
...se rastapa sol,
brašna...još malo brašna.
i mijesimo.
Odmara tako 15 minuta.
Nova runda.
Eto ga, glatko.
Loptice, dvije.
Prekrivamo i odmara još sat vremena na sobnoj temperaturi.
Vito kaže da se sad ne smije dodavati brašno da se ne poremeti hidratiziranost tijesta.
Slijedi izazovni dio.
No, kad je tijesto dobro - to je zabava.
S jedne se strane pridržava, na drugu se stranu vuče. Tanko je.
Sastojci, treba ih rasporediti po tijestu.
Još sastojaka, jasno.
I tako ta skromna pizza izgleda, sirova.
Ovako pečena :)
Bili smo pregladni za snimanje dijeljenja pizze na komade.
Za točne mjere, pogledajte ovaj video.
I dobar tek svima :*