Oldskul teleće pečenje, ne baš

Pitanje je: "Što s telećim butom kad nam se ne jede gulaš?"...

Lijep je i nježan komad...i bila bi prava šteta da ispadne suh. 

Za početak ću ga začiniti i privezati koncem koji će vjerojatno ispasti iz priče. 

U ono što bismo mogli nazvati marinadom ću dodati malo mlijeka (namazati meso) i malo vina (ispod mesa), zatvoriti i ostaviti u hladnjaku. Zatim je dobro otići u šetnju/posjet rodbini/čitati knjigu/gledati film. Nipošto nije dobro biti gladan. Dok meso sve to upije i propisno omekša, treba proći nekoliko sati. Nakon nekoliko sati, vadim meso iz hladnjaka i čekam da dođe na sobnu temperaturu dok pripremam ostale sastojke za ono što nam je poznato kao teleće pečenje. To obično pripremam kad imamo goste i meso s kostima. Dakle, ovo je eksperiment. 

Ostali su sastojci jednostavni, a jednostavnost je jedan od ključnih sastojaka u pripremi dobrog pečenja.
Mrkvica i luk...

...krumpir, ružmarin, sol i papar.

Maslinovo ulje i to je to (feferoni su izborni).

Meso, nakon upijanja začina i odluke da konac nije potreban, izgleda ovako:

Kratko ću ga zapeći na zagrijanoj tavi, sa svih strana.

Češnjak ću utisnuti u džepove koje ću zarezati na mjestima na kojima je bio privezan konac, a u podmazivanje dodati malo rajčice:

Meso stavljam u sredinu, povrće slažem okolo i ostavljam da se lagano peče, pokriveno, otprilike dva sata. 

Provjeravam.

Zatim otkrivam i miješam da se zapeče sa svih strana. 

Eto. Dosad mi nije bilo sasvim jasno zašto ljudi toliko kompliciraju s namakanjem mesa u umacima i začinima satima i kako uspijevaju dobiti onu lijepu koricu, a iznutra sočnost s nježnim i nemasnim komadima mesa. Sad mi je jasno i jedva čekam novi komad telećeg buta...da ne jedemo gulaš. Trebam li napomenuti da su tanjuri ostali ne samo prazni nego i polizani?