Lazy Sunday Cooking. Pa-pa...pa patlidžani, pasta...panceta.

Ovo će biti brza i laka modifikacija nečega iz bakine kuharice i kuhanje uz glupavi nedjeljnopopodnevni soundtrack za kućanske poslove.

Za ručak ćemo tjesteninu, takav je dogovor. Da vidimo što imam u ormariću iznad štednjaka. Decceco Fusilli, no. 34. Durum pšenica i soja. Ne vjerujem svojim očima. Rok upotrebe valjan.
Pitam se otkud nam, no ne razmišljam dugo i primam se posla.
Što još imam?
Neke pelate u konzervi, a u frižideru mega patlidžan od bakice s Kvatrića. Imam luka, imam češnjaka. Ima i pancete.

Moja bi baka...vjerojatno dinstala patlidžane s lukom, podmazala pleh maslom pa poslagala makarone, preko njih dinstane patlidžane i prelila jajima da zapeče, kao musaku. Ja to neću između ostaloga zato što nam ne treba puna tepsija hrane. Baki je trebala, bilo nas je puno.
Nedjelja je, popodne dugo traje. Još nije vrijeme za kuanje paste.Što još imam?
Mrkve, papriku...Ok, sjeckanje.

Što sad? I dalje je prerano za kuhanje paste.
Pripremam umak kojim ću preliti patlidžane. Pelati, paprika i stavljam da se lagano kuha. 

Dio pelata sa strane smiksam sa češnjakom (i malo kečapa za slatkoću, može i trun šećera).
To ću dodati pred kraj kuhanja.

Super miriše. Zasad. Još uvijek nije vrijeme za kuhanje paste pa ću se pozabaviti tijestom za buhtle u kojima će se naći mjesta za pancetu. Radim dizano tijesto (brašno, jaje, malo soli, kvasac i topla voda). 

Puštam da raste. Zatim ga režem na komade, slažem pancetu...

...oblikujem loptice (i ostavljam da još rastu dok se pećnica grije).

Za desert ću jednu lopticu napuniti jednom Lindt pralinom i malo šećera s aromom vanilije razmućenoga u mlijeku. 

Riješili smo kruh(ove) i desert. Sad se vraćamo pasti. Patlidžan će se, nasjeckan na kakve god hoćete komadiće, pirjati na ulju s lukom (meni su kolutovi standard jer se ljepše karamelizira nego u kockicama). 

Luk, ah luk, kako li će lijepo sad zamirisati kad počne žutjeti. Tek onda dodajem patlidžan. “Znojio” se u soli prethodno (to uvijek radim), no sigurno je još vode ostalo u njemu, a luk treba biti žućkast prije nego što ga ta voda dotakne.

Češnjak čeka, o peršinu da ne govorimo (danas će biti najobičnija dekoracija jer stoji u frižideru već tri dana i izgubio je miris).

S mrkvom nemam pojma što ću. Skuhat ću je sa strane, izrezati i složiti na tanjur, kao salatu.

Vrijeme je za pastu.

Kuham je manje od 10 minuta, a peciva su gotova. 

Kap octa (balzamičnog ili bilo kojeg) i još malo češnjaka u crveni dio umaka, nasjeckani peršin. 

pa slažemo slojeve na tanjur.

Jedno po jedno. 

Evo ga. 

Može i čaša vina.
Da, pa zato je tu slanina.