Lagana sarma (bez suhomesnatih dodataka) i još ponešto za svaki slučaj

Ne volim kad se u sarmi kuha suho meso. Općenito, ne volim suho meso, teško mi pada na želudac. Većini je ljudi (i onima koji jedu sa mnom) ovo jelo ipak teško zamislivo bez dodatka slanine i/ili kobasa pa ću to riješiti tako što ću sa strane pripremiti dinstani kiseli kupus s pancetom i kranjskim kobasicama. Prilog će biti krumpir s lukom (ne restani nego iz pećnice) jer je obični pire dosadnjikav. Što da vam prvo pričam? Sarmu ili krumpir? Prvo ću krumpir. 

Kuham ga u kori. 

Kad je kuhan, gulim ga. Imam vrlo visok prag tolerancije na toplinu pa mogu guliti vreo krumpir bez problema rukama i nožićem ili spravicom za guljenje krumpira. Za sve one koji se opeku kad dodirnu bilo što izvađeno iz ključale vode, vilica je koristan alat. 

Krumpir režem na kriške, miješam ga s kolutovima luka i maslinovim uljem, solim i posipam ružmarinom. 

Dakle, sarma. Imam lijepu glavicu od koje odvajam listove za sarmice od mljevenoga mesa (miješanoga u ovom slučaju, iako mislim da je bolje koristiti samo svinjetinu) i riže. 

Nekad umjesto riže koristim bulgur, ali za danas je dovoljno eksperimenata i bez toga. Zapaprit ću smjesu lijepo jer kupus (i svježi i kiseli) vole papar. Uz sol, malo peršina i češnjak, dodajem trunčicu crvene začinske paprike (ljute) i sitno nasjeckanog luka.

Listovima stanjujem zadebljanja pri vrhu. Zatim motam.  

U lonac slažem ribani kupus pa red sarme i tako do vrha. 

Zapršku neću raditi, ne radim je nikad, od nje me lovi žgaravica. Vjerujte mi - sve će se jednako lijepo zgusnuti i bez nje i jednako će lijepo mirisati. 

Razmućujem s vodom sos od rajčice, dodajem još soli u njega i prelijevam slojeve u loncu. Nakon što je voda ključala, smanjujem vatru i ostavljam da se krčka (pod tanjurom ili manjim poklopcem - važan je pritisak) dva-tri sata (ovisno o broju slojeva u loncu). U međuvremenu spremam kruh. Od čega? Od hladno dizanoga tijesta koje inače koristimo za pizzu. Prekuhavam ga na brašnu, pazim da zadrži vlažnost, dodajem mu malo svježega sira, sjemenki i kukuruznoga brašna. 

Ostavljam ga sad na toplom u kalupu u kojem će se peći da raste pazeći na vlažnost.

Drugo jelo je dinstani kiseli kupus s kobasicama. 

Najprije na malo luka i ulja prepržim komadiće slanine, dodajem kupus, promiješam, dodajem sos od rajčice i kobasice pa ostavljam da se zgusne.

Na kraju izrežem kobasice na kolutiće...

...i sve skupa serviram uz sarmu. 

To je za one koji ne mogu zamisliti sarmu bez suhoga mesa. 

Za mene je sarma ipak lagano jelo. Kupus se dugo kuha pa ga zato, prije pripreme, ne ispirem puno (da ostane okusa). 

Sos je gust također zbog dugog kuhanja, a punjenje mekano, teksturom nježno, a okusom papreno.

Kruh je narastao pa ga pečem pola sata na 180°C. Gotov je. 

Pečem krumpir. 

Dok gladni ljudi dođu na večeru, sva hrana će čekati u toploj pećnici pa ću je izvaditi na stol.