Opet je dan za koku i opet imam dovoljno vremena da je spremim na dva načina. 

File od prsa stanjujem i režem na komade, zatim spremam dvije marinade. 

Jedna je mliječna, druga kiselkasta, u obje idu osnovni začini i maslinovo ulje. U kiselkastu ide još i slatka začinska paprika, u mliječnu (vrhnje i mlaćenica) malo češnjaka. 

Nakon što obje porcije(tine) dobro začinim, pokrit ću ih folijom i sat vremena (može i dva) držati u hladnjaku. 

Zbog kasnog ustajanja, juhu neće praviti nogice nego krilca.
Nogice se prodale prije podne. Nema veze, neće izgledati kao vještičja. 

Sastojci su uglavnom isti kao i u ostalim kokošjim juhama koje kuham. 

Napominjem usput da uvijek naribam muškatnog oraščića - da juha ne bi bila nevina. 

Eto, to se kuha. Kraj čekam s češnjakom i paprom u mužaru. 

Piletina se vraća iz hladnjaka nakon ipak malo više od sat vremena. 

Lijepo je popila začine. 

Porcija iz mliječne marinade ide na pohanje. Tu je sve što mi treba (minus sjajni bio Stiegl, njega ipak radije pijem 💛 💚):

U krušne mrvice dodajem i malo zobenih pahuljica (hrskavost!).
Još malo brašna. Evo redoslijeda. 

Tu je tava. 

Sve ok, nema prskanja... 

...prevrćem. 

Ove naizgled savršene pohance ostavljam da odmaraju (smiju se hladiti, dapače). 

Naizgled savršene, kažem pa ih za svaki slučaj još malo dorađujem. Jednog po jednog slažem na papir za pečenje (između ostalog zato što mislim da se na tavi nisu do kraja termički obradili), na neke ribam parmezan, na neke ne. Dodajem i malo rajčice, na kraju origano. 

To prekrivam folijom i ostavljam u zagrijanoj pećnici još deset minuta da se sir otopi. 

E, sad je zadovoljavajuće. 

Druga runda ide na drugu tavu. 

Želim da bude roštiljasto i sočno. 

Nakon što se ispeklo, ostavljam ga na toplom dok pripremam ostatak ručka. 

Nije samo piletina u naslovu posta. Dva su i priloga. Baš smo htjeli jesti mahune, a nije vrijeme za kupovinu svježih. Kombiniram stoga zamrznute i konzervirane. 

Ispalo je lijepo s lukom i malo sosa od rajčice. 

Dobro, baš smo htjeli i špinat, a s njim imamo više sreće. 

Kuham ga “da mu je tijesno” u posudi debeloga dna s malo vode, skoro na pari. Ne želim ga prekuhati.
Dodajem sol, češnjak i maslinovo ulje. 

Nije brzo, nije lako. Puno puta treba spržiti/presušiti piletinu da bi se došlo do...skoro savršenih pohanaca. 

"Roštilj" isto - skoro bez greške :)

Kažem skoro jer sve uvijek može bolje.
Kad kuhamo ovako, ne moramo kuhati sutra.
Ah, koliko hrane.


Comments
* The email will not be published on the website.