Jedan je jeftini, skoro jednokratni pleh odslužio svoje. Dostojanstveno su ga ispratile dvije stare dame : gibanica i musaka.

Iz više smo neovisnih izvora doznali da je moja gibanica izvrsna, a ovo je prvi put da je spremam.

Pa zašto ne bismo danas podijelili slike tog uspjeha?
Bez recepta, jer recept je jako jednostavan i bolje ćete ga naučiti od jedrih međimurskih bakica rumenih obraščića nego od mene.

Ovaj ću kalorični starinski desert uvesti u rotaciju.
Volim goste šokirati kaloričnim desertima.
Kad misle da više ne mogu disati od hrane, izvadim kolač kojega komad ima kalorija kao cijeli obrok koji su prethodno pojeli.
Ja, nasreću, ne jedem slatko pa se samo naslađujem. 

Za gibanicu je ovo manje-više sve što vam treba - uz dosta vremena i stajanja na nogama. 

Tijesto je slično tijestu za pitu - sastojci su isti, deblje se razvlači i zahvalnije je za manevriranje. 

Tko je naučio pitu - s domaćim korama, međimurska mu je gibanica mačji kašalj ili kihanje...da ne idem u detalje.
Kora po kora, sloj po sloj nadjeva.

Važno je da ne bude suho, no ako slijedite savjete međimurskih bakica - o omjerima sastojaka - neće biti suho.
Evo prizora koji su meni bili vodilja.

Zeznuo me pleh - skoro do odustajanja.
No faza bijesa u kuhanju je završila - davno, dok su se učile pite. Pa rekoh ‘ajmo to natrpati - nema što poći po zlu i za svaki slučaj posipati svaki sloj nadjeva s mrvicom praška za pecivo - da se ne zalijepi. 

Drugi ću put pametnije birati pleh.
Plitak je, malo je pokipjelo i zato - umjesto da bjesnim - odlučih ne podijeliti sliku kipuće cjeline koja je mirisala prekrasno - na bakinu kuhinju.
Mak, orasi, vanilija...
Zaboravimo na kolesterol - bar na koji zalogaj - i uživajmo u detaljima.

Seljančica je, na kraju, dobro pozirala.

A kad pričamo o plehu - nekoliko dana prije gibanice - udomio je musaku.
Još jedan jednostavan, starinski, slojeviti specijalitet kojim volim ispratiti ljeto i kojeg - za razliku od gibanice - volim jesti - u različitim varijantama. 

Najdraže mi je bakinu, jednostavnu - s krumpirima - obogatiti patlidžanima i tikvicama. 

Samo slike, bez riječi jer - za razliku od gibanice - musaku dobro znam :) 

I to je to od ovog pleha, ide na reciklažu.
Što će biti u sljedećem životu, ne znam. Zaslužio je nešto dobro.

Peklo se dosta majstorija (neskromno ću) u njemu.
Dosta je i izdržao za nešto što je, u ljeto 2020. - po cijeni i mjestu na kojem se nalazilo na odjelu za pripremu kolača - izgledalo kao da je za jednokratnu upotrebu. 

Zapravo, mogao bi još, ali je pohaban i star, umoran.
Nipošto ružan.

U sljedećoj epizodi, tko zna kad - novi pleh, možda.
Tražimo ga. Ostajmo nestrpljivi i znatiželjni.

Pozdrav plehu, uz malo peršina - za ispraćaj. 

I soundtrack koji je stvar prošlosti, ali ga se rado sjećam - jer pleh to zaslužuje. 

Pozdrav i svima koji čitaju - ako ih ima.
Isprike na zabušavanju. Život je slojevit, nerijetko zahtjevan.
Racook nastavlja - od pleha do pleha, od avanture do avanture. Možda ćemo preskočiti zimu i čitati se tek na proljeće.
Možda ipak nećemo uspjeti preskočiti - ni zaobići - uvijek korpulentan, mnogoljudan i šarolik Božić.
Vrijeme je pred nama, koliko god ga ima.
Vrijeme, magla, sunce, muzika i život - u paragrafima, a možda i šire. 

Živjeli...i dobar tek.
Debljajte se i starite sa stilom.
I ne zaboravljajte plesati.